utorak, 16 Januar 2018
Muslim momKao majka, željela bih da te mogu naučiti puno nekih stvari iz mojih iskustava. I stalno brinem da neću biti u stanju da to učinim, da neću uspjeti da te naučim najvažnije životne lekcije zbog svakodnevnice koju prolazim. Također se bojim da neću moći da te zaštitim od svih nepravdi i boli koje te očekuju na tvom putu kroz život.
Povremeno bih voljela da mogu napraviti štit, da te zagrlim čvrsto rukama i ne puštam. A znam da će jednog dana ovaj izvor radosti u mojim rukama odrasti. Napustiti će gnijezdo i suočiti se sa svijetom. I također znam, duboko u mom srcu, da sve dobro, loše, olakšanje, poteškoća, bol i radost koje te očekuju na tvom putu nije pod mojom kontrolom niti će ikada biti. Sve što mogu uraditi jeste da te pripremim za ovo putovanje koje zovemo životom. Ukoliko postoji jedina lekcija koju bih te naučila u ovom životu je sljedeća:
Nemoj dozvoliti da izvor tvoje životne sreće bude vanjski. Umjesto toga, neka tvoj osjećaj sreće proizlazi iznutra, iz tebe same.
Istina je postoji veliki broj vanjskih stvari koje će ti pružiti osjećaj sreće. Igračke, nova odjeća i obuća, ukusna hrana, slatkiši koji izazivaju vodu na usta, odmori, druženje s prijateljima, ljubav roditelja, nova soba, nevjerovatan posao, upis na prestižan univerzitet, tvoj životni saputnik i vaša djeca. Ali sve ove stvari će nesumnjivo donijeti puno radosti u tvoj život, inšAllah. Međutim, ono što treba da shvatiš da su sve ove stvari privremene, a time i zadovoljstvo koje proizlazi iz njih je privremeno. Ovi isti prijatelji koji ti unose toliko smijeha u život mogu se jednog dana udaljiti od tebe i biti zauzeti vlastitim životima. Kolač koji rado grickaš će se pojesti. Ta nova soba/kuća koju uzbuđeno ukrašavaš će ostariti. Supružnik od čijih riječi se tvoje srce topi od radosti će također učiniti da te srce zaboli. Ti isti ljudi koji su ti se jučer divili i hvalili te sutra će te kritikovati. Roditelji koji su te obasipali ljubavlju i brigom također će te izgrditi, disciplinirati i jednog dana oni će umrijeti, ostavljajući te slomljenom i praznom.
Takva je priroda ovoga svijeta. To je poput vožnje toboganom. Što više tvoja sreća zavisi od mjesta, stvari i ljudi to ćeš više biti razočarana. Zašto? Jer upravo te stvari o kojima si ovisna su po svojoj prirodi privremene i nesavršene. Šta onda uraditi? Izgubiti svu nadu i zapasti u očaj? Ne, odgovor je da trebamo položiti nade u  nešto što  je savršeno, bez mana, trajno, najbolje od svih pomagača. I to je, moja draga kćeri, Allah, s.v.t.. Samo On, s.v.t., će ti pomoći kad te svih napuste. Samo On, s.v.t., zna tvoje strahove i On, s.v.t., će ukloniti te iste strahove iz tvog srca. Samo On, s.v.t., zna broj suza koje si prolila i zbog čega. Samo On, s.v.t., će odgovoriti kada Ga god pozoveš. Samo On, s.v.t., te voli bezuvjetno čak i kad zabrljaš. Samo On, s.v.t., će ti oprostiti, čak i onda kada ne zaslužuješ oprost. Samo On, s.v.t., će nastaviti da se brine o tebi čak i ukoliko si Ga ti zaboravila. Samo On, s.v.t, će izliječiti tvoje srce onda kada su ga drugi slomili.
Ko god se čvrsto drži Allaha, s.v.t., drži se najčvršće veze. Takva osoba se nikada neće osjećati izgubljeno, samo ili uplašeno.
Tvoje najjače oružje na ovom svijetu, moja voljena kćeri, je svjetlo imana u tvom srcu. To je svjetlost koja bi trebala biti izvorom tvoje sreće. Vjeruj mi,  ukoliko ti Allah, s.v.t, bude izvor sreće tek onda ćeš biti u stanju da se suočiš sa svim situacijama i okolnostima, čak i sa najtežim, sa srećom i olakšanjem. Ovo je krajnji put do mira i radosti.
 
 Autor: Fatima Hasan
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba