ponedjeljak, 18 Juni 2018

hijab sunsetNaime, ona ima rak, ide na kemoterapije. Rekli su joj na poslu da nema problema da nosi mahramu dok nema kose, ali da je poslije treba skinuti. 










Čiju dozvolu i odobravanje čekaš da se pokoriš Allahu? Ljudi će ti uvijek odobriti ono što njima godi. Rijetko ko će ti odobriti ono što tebi godi i koristi, ukoliko se njima ne sviđa.

Da ti ispričam nešto za pouku. Slučaj nije takav samo po ovom pitanju, i sigurno može poslužiti kao primjer u svim situacijama kada ljudi nameću i poturaju svoja mjerila iznad Allahovih:

Srela sam jednu sestru muslimanku u Švicarskoj. Imala je mahramu na glavi. Lijepa, mlada žena. Prišla mi je i rekla da želi nositi hidžab, ali ne može zbog posla. Začudila sam se, jer sam u prvi mah pomislila da je već pod hidžabom. Rekoh da samo ostane sa mahramom, bismillah, i to je to. Nije teško. A posao je nafaka, ako ode taj koji je smetnja, neće drugi koji je suđen. Ili ono što joj je određeno kao sebeb opskrbe.  Rekla je da ona, sad- za sad, svakako ne skida mahramu ni na poslu, ali “to je druga priča”…

Naime, ona ima rak, ide na kemoterapije. Rekli su joj na poslu da nema problema da nosi mahramu dok nema kose, ali da je poslije treba skinuti. Čudno mi je bilo to, jer poznajem velik broj sestara koje rade u istoj državi pod hidžabom. Ali, nisam sumnjala u njene riječi. Ipak, čudnije od svega mi je bilo to da je pristala na takvu ucjenu, i da nije uviđala da je ljudima OK da nosi mahramu ako umire, ili joj je neko umro. Ako je nesretna i jadna. Ali, ako je odlučna, svoja, principijelna, sretna, ispunjena… onda ne može. I ona to ne vidi.

Pogledaj! Ljudi ne vide ono što ne žele da vide. A Allah daje da srca koja žele vidjeti progledaju vidom kojemu nisu potrebne oči.

Molim Allaha da nam izliječi srca, duše, i tijela.

Amira Ammara Šabić