petak, 19 April 2024

niqabOvdje donosimo dijelove pisma djevojke (Azre C.) upućene redakciji, koja sa zarom živi svoju svakodnevnicu godinama poslije druga Tita, koji nije među živima ali njegov utjecaj, izgleda, jest.


Prvi put kada sam otišla na fakultet sa nikabom, prišla mi je čistačica i prvo pitanje je bilo: „Ko te tako pokri kćeri?“ Uz osmjeh sam joj rekla da sam sama sebe pokrila, da nisam udata – ako na to misli. Poslije me pitala da li ikada skidam nikab. Da li je suvišno bilo odgovoriti? Jedno od najčešćih pitanja, zapravo svakodnevnica, jeste o razlogu stavljanja nikaba. Poslije mi je ova ljubazna gospođa rekla kako je mislila da ja s njom neću željeti razgovarati, jer „eto, i ja sam muslimanka, klanjam, vjerujem, ali…“, dalje nije bilo potrebe objašnjavati – shvatila sam šta je htjela reći: ona nije nosila hidžab pa je zbog toga mislila da s njom ne želim razgovarati. „Nije meni uslov da s nekim razgovaram to kako je on obučen i draže mi je kada mi ljudi priđu i pitaju zašto imam nikab nego da odmah osuđuju i napadaju. Uostalom, Allah najbolje zna kakav je ko, mozda je Vaša sedžda iskrenija od moje“, prekinula sam njeno objašnjenje.

Oni koji čuju da nemam muža, koji po nekim mišljenjima „tjeraju“ žene da stave zar ili nikab, pitaju me za moguću prisilu od roditelja. Moji roditelji klanjaju, poste, uče Kur’an, odgajali su me u islamu hvala Allahu, s tim da moja majka nije pokrivena. Kada čuju da mama nije pokrivena, onda dolazi pitanje: „Šta se tebi desilo? Da nisi koga upoznala pa zbog njega?“ Naći će mi milion drugih razloga samo da ne povjeruju u onaj pravi.

Ulice su mi uvijek pune iskušenja sa komentarima. Ti komentari ljudi sa ulice znaju ponekada povrijediti. Ljudi nisu svjesni da je ispod zara osoba, živo biće! Stavljanjem nikaba izgubila sam prijateljice tj. djevojke koje sam smatrala prijateljicama. Kada sam stavila hidžab, jest bilo neshvatanja od strane nekih osoba, ali prihvate, jer je hidžab danas koliko-toliko prihvaćeniji od nikaba. Ali, kada sam nikab stavila, tada su prijateljstva popucala kao led. Nisam nastavila tugovati što su mnogi prekinuli svaki kontakt sa mnom zbog nikaba, ali.. kakvo je, Bože, onda naše prijateljstvo bilo? I još uvijek ljudi govore da im je bitna unutrašnja strana čovjeka, ne izgled… Žalosno je i to da dosta djevojaka sa hidžabom okreću glavu ili ne žele odgovoriti na selam. Je li zbog nikaba, sestro?

„Bože strašila!“, „Nindža!“, „ „Prave strašila od sebe“ itd. Samo su jedan mali dio komentara koje dobijem na ulici, pored raznih psovki. Ako nema komentara obično me prate oštrim pogledom, kao da sam naudila porodici, ili njima samima. Ponekada se zamislim da se okrenem tim ljudima i zapitam ih kako bi njima bilo da im neko dobacuje na ulici i da li bi voljeli da njihovoj djeci neko ružno nešto kaže, ili da ih pljune. Hvala Allahu nije mi se desilo da me neko fizički napadne, tu su verbalni napadi i ponekada se desi da neki od naših građana pljunu za mnom. Kako studiram u drugom gradu, često vozarim, da li autobusom ili vozom, i tada sam u prilici da čujem kako ljudi (ponekada uključujući i vozače) komentarišu kako oni ne znaju šta mi ovako „pobuljene“ želimo da s tim postignemo. Na fakultetu nemam problema sa profesorima. Mislim da znaju da nismo tu kako bi neko ocjenjivao naš izgled, već znanje. U bankama zbog identifikacije radnici u praznoj prostoriji pokazujem lice. Komentari nisu zlonamjerni, ali su skoro pa obavezni: „Vidi sto je lijepa a sakrila se, pa što se tako pokri?“;

Oni što kažu kako su žene sa nikabom zaostale, neznalice, iznenadili bi se kada bi saznali koliko ih završi fakultete, a pored toga odgoje djecu i nauče ih islamu. Pitaju li se oni koliko tih djevojaka obrazovanih ima koje samo zbog nikaba bivaju potcjenjene i nezaposlene? A, svi oni koji kažu kako nikab nije dio islamske tradicije ili kako nismo u Saudijskoj Arabiji, da je kod nas drugačije podneblje, tradicija, drugo (modernije) vrijeme itd. neka se zapitaju kako su izgledale majke vjernika, žene Poslanika s.a.w.s., najbolja generacija Ummeta. Neka pročitaju šta kažu islamski učenjaci četiri najpoznatija mezheba (hanefijskog, šafijskog, malikijskog i hanbelijskog).

(preporod.com)