CompetitionOvaj dunjaluk ima određeni rok, ali Allahovo davanje nema. Ovaj je dunjaluk samo puka utrka za prolaznim, ali Džennet to nikako nije, niti može biti.











Do takmičenja među ženama dolazi najčešće zbog nametnute ideje o tome da postoji neka vrsta “robe s ograničenim količinama”, koje svi pokušavamo da se domognemo. Ideja je ta da žena mora imati najboljeg partnera za život i ako to dobije, samim tim imat će sretnu, zdravu djecu, lijep dom, dovoljno novca da se osjeća situirano itd.

Sve navedeno nameće se kao prirodno i stoga žene očekuju da će im se to i desiti u životu, pa se, naravno, automatski takmiče s ostalim ženama na tom polju.
Bilo da se radi o idealnom ocu za djecu, ili nekom savršenom standardu ljepote, nagradi za savršenu majku, ili cijelom spisku uspjeha, mi smo ubijeđeni da, kako bismo to mi imali, drugi to ne bi trebali da imaju.

Ovakav sentiment na kraju utječe na to da žene postaju prijetnja jedne drugima, a društvo uporno nastavlja da se hrani tom idejom i da nas huška jedne protiv drugih. To tačno možemo da vidimo na nivou poznatih ličnosti, “celebrityja” i kulture medija koja ih konstantno proziva sa: “Najbolje odjeveni”, “Koja sretnica ga je zgrabila?”, “Ko je najbolja mama?” itd.
Na nižoj ljestvici, vidimo to na vlastitim stranicama profila na društvenim mrežama. Svi se u nečemu takmiče: koliko ko ima prijatelja, kako su njihove porodice savršene, kako lijepo izgledaju u novoj haljini. Sve dok ove savršene trenutke dijelimo sa svijetom, postojat će negdje neka ženska osoba koja će se osjećati manje vrijednom zbog toga. Žene treba da shvate da je biti jak i vjerovati nešto što se može postići bez sudjelovanja u nametnutim idealima. 
Moramo podići svoj glas protiv svijeta konzumerizma i društvenih očekivanja, i moramo se boriti protiv toga jer nam je to velika prijetnja koja samo što nas nije progutala. U ovakvim momentima i situacijama na scenu stupa naša duhovnost i vjera. Ovaj dunjaluk ima određeni rok, ali Allahovo davanje nema. Ovaj je dunjaluk samo puka utrka za prolaznim, ali Džennet to nikako nije, niti može biti.
Izgubljena samovrijednost – samopouzdanje
Ruku na srce, ideja takmičenja među ženama, uz obavezno ponižavanje, bilo da se radi o svjesnom ili nesvjesnom činu, nešto je što žene rade kako bi sebe učinile atraktivnijim za muškarce. To je krajnji proizvod zbunjenosti u pogledu njihove vlastite vrijednosti, odnosno koliko one smatraju da lično vrijede. Društvo i zajednice u kojima živimo definiraju vrijednosti žena u širokim dijapazonima vanjskih faktora, od kojih mnogi od njih nisu uopće pod našom kontrolom. Kada se ovi kriteriji vanjskog oblika vrijednosti internaliziraju, borba da se ono postigne otpočinje. Jedan od najvećih oblika izgubljene samovrijednosti i samopouzdanja jeste kada se ono mjeri u odnosu na to koliko je žena poželjna muškarcu. 
U muslimanskim zajednicama to znači da li je žena udata ili nije i do koliko se godina udala. Muškarci ne bi bili razlog za takmičenje da žene nisu definirane na osnovu svojih situacija ili prisustvom prstena na ruci.
Na nesreću, veoma često vidimo kako žene vrednuju sebe i svoj doprinos društvu na osnovu toga koliko su poželjne za muškarce. Žene se često pitaju: “Jesam li dovoljno lijepa?, Da li mu se dopadam? Hoću li se ikada udati?” Na površini su ovakva pitanja sasvim bezazlena, ali kada zaronimo u dublju perspektivu stvari, ovo je u biti ono što određuje vrijednost jedne žene. Allah nam kaže da ne postoji nikakvo drugo mjerilo naše vrijednosti osim pobožnosti:
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Kur’an, 49:13)
Allah nam kaže da je naša čast vrijednost koja proizlazi iz pobožnosti i da je to najvažnija stvar u pogledu pobožnosti jer je to nešto što svako ljudsko biće ima priliku da ostvari.
Kada pomjerimo svoj koncept vrijednosti na nivo koncepta koji vrednuje pobožnost, tada možemo odbaciti pažnju muškaraca i početi da žudimo za Allahovim zadovoljstvom. Mislimo, govorimo, ponašamo se u svakodnevnom životu na takav način da bismo zadovoljili Uzvišenog Allaha. Allah ima dovoljno milosti za sve. Umjesto što težimo da umanjimo vrijednost ostalih žena zbog pažnje muškaraca za kojom žudimo, trebamo da se posvetimo takvim ženama i pomognemo im u ime Allaha. Ova vjera oslobađa nas svih društvenih okova bezvrijednosti, udaljava nas od dunjaluka i daje nam moć da ga odbacimo zbog njegove prolaznosti.
Ne kažemo da je ovo lahko postići. Ovo je veoma teško postići! Živimo u vremenu kada se žene konstantno podrivaju, kada ni njihova vlastita vrsta nije na njihovoj strani. Ključ uspjeha u ovome nalazi se u tome da svojoj sestri želite isto što i sebi, obnavljajući iskreni nijet, upućujući dovu Allahu i tražeći uputu i oprost od Njega. 
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete biti vjernici sve dok se međusobno ne budete voljeli!” (Ahmed, Tirmizi)
 
Izvor: muslimmatters.org
Za muslimanka.org prevela i prilagodila: Selma K.