utorak, 16 Januar 2018

muslimaaU godinama kada nisam imala dovoljno znanja o životu i vjeri, ateisti su mi se činili kao najpametniji ljudi. Družila sam se s njima i uvijek mi je bilo lijepo slušati njihove stavove, a vremenom sam i ja bila zavedena i počela sam se predstavljati jednom od njih.
Srećom, ne dugo, jer sam brzo shvatila da je to bila greška. Svi ti prijatelji vrijeđali su i napadali islam, tražili su negativnosti u pozitivnim stvarima, bez razmišljanja su optuživali vjeru za sve i ponašali su se kao da im ne treba više znanja ni istraživanja, kao da su već sve u životu naučili. Samo je jedna kolegica, koja je agnostik, pokazala veliko poštovanje prema vjeri i nikad ništa ružno nije rekla. Na kraju sam, analizirajući njihovo ponašanje, shvatila da niko od njih nije pročitao tefsir Kur’ana niti vjerodostojne hadise, a nisu znali ni osnovne stvari. Nisu otišli do učenjaka da im odgovore na pitanja koja im nisu jasna, da im pojasne ono što oni smatraju “ružnim” niti su se savjetovali sa nekim od prijatelja koji su vjernici i imaju znanje da vide kakva je to zapravo vjera. Učili su od medija i nekoliko ateističkih stranica.

Neki od njih možda čak nisu pročitali Kur’an, a i ako su čitali, čitali su sa jednom namjerom – da svojim površnim shvatanjem ajeta pokušaju ocrniti islam i da predstave tu vjeru kao najgoru moguću (nekako su najviše napadali islam, možda zato što iz dana u dan ima sve više sljedbenika). Tako sigurno neće naučiti ništa, jer ih ne vodi namjera da saznaju više, već da plasiraju više mržnje. Ni danas mi nije jasno zašto ljudi koji nisu vjernici toliko vremena i života troše uznemiravajući i blateći vjernike? Primijetila sam i da skoro svi kao svoje argumente stalno navode nekoliko ajeta koje su sami protumačili i, naravno, sve to sa velikim, oholim samopouzdanjem. U svemu tome propuštaju i zanemaruju osnovno pravilo u životu – da sve ljude treba poštovati i da sve greške koje primijete kod muslimana ne treba da pripisuju islamu. Ne generaliziram, samo pišem svoje iskustvo.

Ja tada nisam imala volje za čitanjem, a kada sam počela učiti i proučavati islam kako treba, shvatila sam koliko sam pogriješila što sam uzimala (ne)znanje od njih. Postala sam muslimanka, hvala Allahu. Smirena sam i svakim se danom trudim postati bolja osoba. Islam me uči da ne ogovaram, ne uznemiravam, da razveselim tužnog, nahranim i obučem siromahe, da ne vrijeđam druge religije, da budem milostiva prema svima, da marljivo učim, da sam uvijek u pokretu i da ne gubim vrijeme, da poštujem i slušam majku i oca, obilazim rodbinu, dijelim poklone prijateljima, pomognem svakom nevoljniku, da su od mene mirni ljudi i životinje, čak i biljke, da oraspoložim druge, da budem dobra u svim situacijama i još mnogo toga lijepog.

Naravno, i ja pogriješim, ali za to nije kriva moja vjera, jer je ona savršena i u to će se uvjeriti svako ko počne učiti o njoj. Položaj žene u islamu je predivan. Nisam ni ponižena ni jadna, već sam presretna.

Za muslimanka.org piše Azra Maryam