žena











Početkom šestog stoljeća, usred tamom prekrivenog pitanja žene u tadašnjim urbanim i ruralnim dijelovima zemlje, s Arapskog poluotoka, iznad prašine teške, iz dolina prostranih, s crvenih pješčanih dina, iz Meke se začu nebeski glas kazan jezikom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ženi dade prava shodno njenom dostojanstvu.
Ta data prava bila su bez manjkavosti, njima su dokinute nepravde i poniženja kojima je žena bila izložena tokom cijele ranije historije čovječanstva, nastalim prohtjevima naroda i gledanjem na ženu kroz prizmu životinjskog nagona za produženjem vrste. I islam učini ženu aktivnim sudionikom u razvijanju, učvršćivanju i utjecanju na sigurnost društava.

Osnovna načela islama o ženi

Sažetak reformskih načela koje je islam obznanio preko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji se tiču žene, mogao bi glasiti ovako:

prvo: žena je po svojoj ljudskoj prirodi potpuno jednaka muškarcu. Uzvišeni kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara" ( Sura En-Nisa, ajet 1).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Žene su prave sestre muškarcima. "(Hadis bilježi Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i drugi);

drugo: uklonio je prokletstvo nad njom, koje su joj bili prilijepili sveštenici ranijih vjera. Ademova kazna izgnanstva iz Dženneta više nije bila isključivo njena, nego krivica njih dvoje zajedno.

Allah, dž.š., u kazivanju o Ademu kaže:" I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "(Sura El-Bekara, ajet 36).

O Ademu i Havi kaže:"I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila."(Sura El- A‘raf, ajet 20).

A o njihovom pokajanju veli: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni."( Sura El-A‘raf, ajet 23).

Kur’an čak ponekad taj grijeh pripisuje samo Ademu, pa kaže: "Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo." (Sura Ta-Ha, ajet 121).

Potom je ustanovio još jedno načelo kojim ženu oslobađa grijeha njene majke Have i koje se, ustvari, podjednako odnosi i na muškarca i na ženu:"Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."(Sura El-Bekara, ajet 134);

treće: žena svojom pobožnošću i ibadetom može biti nagrađena Džennetom ili kažnjena Džehennemom, potpuno isto kao i muškarac. O tome Uzvišeni Allah kaže:"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (Sura En-Nahl, ajet 97).

I kaže: I Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi - vi ste jedni od drugih."( Sura Ali Imran, ajet 195) .

Kur’an potvrđuje to načelo sljedećim riječima plemenitim:

"Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." (Sura El-Ahzab, ajet 35);

četvrto: islam se bori protiv pesimizma i tuge ljudi koje ražalosti rođenje ženskog djeteta, kao što je to bio slučaj s predislamskim Arapima i mnogim današnjim narodima, pa i zapadnim.
Allah, dž.š., kritikujući ovaj ružni običaj, kaže: "I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!"( Sura En-Nahl, ajeti 58 i 59);

peto: zabranio je zakopavanje djevojčica, žestoko osuđujući takav postupak riječima: "I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena".(Sura Et-Takvir, ajeti 8 i 9), i riječima: "Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju" (Sura El-En‘am, ajet 140);

šesto: naredio je njeno poštivanje, kao kćerke, supruge i majke.

Kada je riječ o poštivanju žene kao kćerke, brojni su hadisi koji na to upućuju:

Jedan od njih jesu i riječi Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem :"Koji god muškarac bude imao kćerku i lijepo je poduči, lijepo je odgoji......".itd.

O poštivanju žene kao supruge govore nam brojni ajeti i hadisi, a spomenut ćemo samo neke od njih:
Uzvišeni Allah kaže: "I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost."(Sura Er-Rum, ajet 21).

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Najbolja blagodat dunjaluka jeste dobra žena koja te obveseli kad je pogledaš i brine kad si odsutan...''

O poštivanju žene kao majke ima zaista mnogo ajeta i hadisa.

Allah, dž.š., kaže:"Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa."(Sura El-Ahkaf, ajet 15).

Došao je čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i pitao ga: «Ko mi je najpreči od ljudi?» «Majka», reče Poslanik. «Pa onda?» «Majka.» «Pa onda?» «Majka.» «Pa onda?» «Otac», reče mu Poslanik, s.a.v.s. (Buharija i Muslim).

Došao je čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: «Želim se boriti na Allahovom putu.» Poslanik ga upita: «Da li ti je majka živa?» «Jeste», odgovori. On mu reče: «Budi pored nje, zaradit ćeš Džennet (Taberani);

sedmo: podsticao je na ravnopravnost žene u obrazovanju s muškarcima, već smo spomenuli Poslanikove, s.a.v.s., riječi: " Koji god muškarac bude imao kćerku, lijepo je poduči i lijepo je odgoji......".

osmo: dao joj je pravo nasljedstva kao majki, suprugi ili kćerki, svejedno, bila odrasla ili malodobna osoba, pa čak i ako je postojala kao embrion u majčinoj utrobi;

deveto: precizirao je bračno pravo, dajući ženi ista prava kao i muškarcu, s tim da je muškarcu povjerio brigu nad porodicom što samo po sebi ne podrazumijeva porobljavanje niti nepravdu.
Uzvišeni Allah kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen." (Sura El-Bekara, ajet 228);

deseto: regulisao je pitanje razvoda braka čime je spriječena samovolja muškarca kojem je postavljena granica koju ne smije prekoračiti, a to je tri puta.

Kod predislamskih Arapa nije bilo ograničavanja broja niti vremena trajanja razvoda braka. Sam period “iddeta” (postbračnog pričeka) davao je priliku supružnicima da se vrate čistoti i zajedničkom životu;

jedanaesto: ograničavanje poligamije na četiri žene, koja je kod Arapa i drugih naroda koji su dopuštali višeženstvo bila, sve do tada, neograničena;

dvanaesto: starateljstvo nad maloljetnim djevojčicama je podrazumijevalo zaštitu, odgoj i brigu o ženi i unapređenju njenog imetka. Ono nipošto nije moglo biti starateljstvo koje bi značilo posjedovanje i porobljavanje.

Nakon punoljetstva ženi su data sva prava materijalnog raspolaganja, potpuno isto kao i muškarcu.

Onaj ko pomno proučava šerijatsko pravo neće naći nikakve razlike između muškarca i žene u vezi s pitanjem materijalnog raspolaganja, kao u slučaju kupoprodaje, opoziva kupoprodaje, izbora, plaćanja unaprijed, zamjene novca, prava preče kupovine, zakupa i iznajmljivanja, zaloga, podjele, opunomoćenja, udruživanja u poslu, zastupništva, nagodbe, dioničarstva, ostavljanja na čuvanje, poklona, uvakufljenja, oslobađanja ropstva i slično.

Rezultat

Iz ovih dvanaest načela znamo da je islam ženi dao odgovarajuće mjesto u tri osnovna segmenta društva, a to su:

1.humani: islam je priznao njenu ljudsku prirodu i učinio je potpuno ravnopravnu muškarcima u vezi s tim pitanjem, a upravo to je bilo sporno i osporavano kod većine ranijih civiliziranih društava;

2.društveni: njen plemeniti društveni položaj dao joj je mogućnost  obrazovanja shodno životnoj dobi, od ranog djetinjstva pa sve do kraja života. Respekt prema ženi povećavao se shodno njenoj starosnoj dobi: od djetinjstva, preko braka i materinstva pa sve do starosti, u kojoj je potrebno pokazati još više ljubavi, nježnosti i poštovanja;

3.pravni: s nastupanjem punoljetstva i zrelosti data joj je potpuna poslovna sposobnost. Nikome nije dato ekskluzivno pravo nadziranja žena u vezi s tim pitanjima: ni ocu, ni mužu, niti porodičnom starješini.


Priredila Abdurrahmana
muslimanka.net

iz knjige: Žena Izmedu Šerijatskog i Svjetovnog Prava /  dr. Mustafa es-Sibai