Svjesnost o posjedovanju određenih blagodati u životu i zahvalnost na njima samo je po sebi blagodat. Međutim, postoje blagodati koje bismo željeli imati u svom životu, ali počesto ni sami ne znamo razloge tih svojih želja.

Shodno tome, neko teži da bude blagoslovljen znanjem, neko mnoštvom imetka, neko zdravljem, neko društvenim statusom, neko bračnim drugom, neko potomstvom..., uglavnom spisak želja zaista je podugačak. 

Postavlja se pitanje zbog čega? Zbog čega, zapravo, tražimo određenu blagodat od Allaha? Je li to samo iz razloga što želimo ono što većina ima, čemu većina teži, zbog čega nam to možda društveni standard tako diktira... ili zaista, postoje neki dublji razlozi, hvale vrijedni, iza svih naših želja?

Kada je Uzvišeni Allah naredio Musau, alejhis-selam, da ide faraonu “jer je u zlu svaku mjeru prevršio”, Musa, alejhis-selam, tada je uputio poznatu dovu: “Gospodaru moj”, reče Musa, “učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj. I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje, Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali, Ti, uistinu, znaš za nas.” (Ta-ha, 25–34)

Sve navedeno Musa, alejhis-selam, nije tražio od Allaha s ciljem da postigne neku od ovodunjalučkih koristi, nego s ciljem da uspije u svojoj misiji kojom ga je Allah blagoslovio, s ciljem da svaka blagodat koju traži od Allaha bude sebeb njegovog dodatnog približavanja Allahu, i zbog toga kaže: “da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali”. Svjestan je Musa kroz kakve će poteškoće proći, ali želja mu je da ga sve to približi Allahu.

A gdje su naše želje!? A gdje je Gospodar u našim dovama i željama? Tražimo li mi blagodati od Allaha s ciljem da nas one približe Allahu ili s ciljem da ispunimo neku društvenu normu i uklopimo se u standard ovodunjalučkog života?

Žalosno je čuti da neko želi da stekne diplomu samo kako bi danas-sutra imao dobar posao i mogao da zarađuje mnoštvo novca i čitava svrha obrazovanja se završava tu! Žalosno je čuti da djevojka želi da se uda samo zbog toga što su se sve njene prijateljice poudale, pa će napraviti kobnu grešku i prihvatiti prvu bračnu ponudu, samo eto da nije usamljena, pa, shodno tome, možda čitav život ispaštati ili se vrlo brzo pokajati, iako je bila svjesna da se nikako ne vidi u braku sa određenom osobom. Žalosno je i tužno da neko izučava određenu nauku samo da bi imao jake argumente tokom rasprave s nekom drugom stranom. Tužne su sve naše želje u kojima nema Njega, štaviše, pretužne, a možemo vrlo jednostavno da objedinimo svoje dunjalučke potrebe, ahiretske težnje na način da u svemu tome težimo Njegovom zadovoljstvu.

Ništa od navedenih želja s početka ovog teksta nije grijeh, štaviše, pohvalno je težiti tome, ali pitanje je: Gdje je tu Gospodar tvoj?! Ima li Njega u tvojim željama i dovama, baš onako kako je Musa, alejhis-selam, dovio? Ukoliko u svoje nismo dove uvrstili želju da nas svaka od blagodati koju tražimo od Allaha približi Njemu, pa krajnje je vrijeme da to učinimo. Ali, ne zaboravimo, počesto smo toliko neiscrpni u traženju neke blagodati, a zaboravljamo da je toliko blagodati koje imamo u svom životu, a da se nijednom nismo zahvalili Allahu na njima.

A ne postoji veća blagodat od zadovoljstva što je On naš Gospodar, a mi Njegovi robovi. A Gospodar kaže: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.” (Ibrahim, 7) 

Gospodaru, pomozi nam da Ti budemo zahvalni na blagodatima koje si darovao nama i našim roditeljima, nadahni nas da tražimo od Tebe s ciljem da nas svaka od blagodati iznova vraća Tebi, da budemo od onih koji Ti zahvaljuju u svim dijelovima dana i noći! Amin!

Za muslimanka.org piše: hfz. Senita Smajić