Jednom prilikom Ebu Bekr, radijallahu anhu, upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga poduči dovi koju bi mogao učiti u namazu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio ga je sljedećoj dovi:

Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiruz-zunube illa Ente, fa-gfir li magfireten min ‘indike, ve-rhamni inneke Entel-gafurur-Rahim!

Allahu, doista sam sebi počinio nasilje mnogo, a grijehe ne oprašta niko drugi do Ti. Zato, oprost mi Svoj pokloni i smiluj mi se! Doista, jedino si Ti Oprostitelj Milostivi! (Buhari i Muslim)

Hajde da razmislimo o ovoj dovi! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio je potrebu da poduči Ebu Bekra ovoj dovi u kojoj se traži oprost od Uzvišenog Allaha. Ebu Bekra, radijallahu anhu! Zamisli onda, sestro, koliko oprosta od Allaha trebamo tražiti ti i ja!

 U još jednom hadisu navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio oprost više od sedamdeset puta na dan.

Zbog toga se moramo zapitati, koliko puta mi moramo tražiti oprost od Uzvišenog Allaha, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako je bio Allahov miljenik, molio Allaha da mu oprosti.

Traženje oprosta – istigfar sunnet  je, a mi moramo žudjeti da ga slijedimo. Ovakvim postupcima pokazujemo Uzvišenom Allahu da slijedimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i hodimo stazom koju nam je on pokazao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sva djeca Ademova griješe, a od njih su najbolji oni koji se kaju!” (Ahmed)

Poput svih ostalih ibadeta, tevba ima svoje uvjete. Neke od  sunneta trebamo slijediti kako bismo bili sigurni da će Uzvišeni Allah primiti naše pokajanje, a to su:

 1. Osjećaj kajanja

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se raduje tevbi jednog od vas više nego što se raduje čovjek koji izgubi devu u pustinji na kojoj su njegova hrana i voda, pa je onda nađe.” (Buhari i Muslim)

Prvi postupak u procesu traženja oprosta treba da bude osjećaj grižnje savjesti za ono što smo počinili, bilo da se radi o malom ili velikom grijehu. Moramo se iskreno pokajati i iskreno doživjeti taj osjećaj zbog činjenja grijeha, jer ukoliko to ne osjećamo, onda su šanse za povratak tom grijehu veće.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis koji se odnosi na vjernika nakon što učini grijeh:

“Vjernik vidi svoje grijehe kao da su brdo koje će se obrušiti na njega, a pokvarenjak svoje grijehe vidi poput muhe koja sleti na njegov nos, pa je otjera ovako (rukom).” (Buhari) 

2. Prestati činiti grijeh

 Sljedeći korak jeste da Allahov rob mora prestati da čini grijeh i mora se truditi da čini što manje grijeha općenito ako želi zadobiti Allahov oprost. Jedan od načina na koji se ovo može postići jeste da stekne znanje o pogubnosti određenih grijeha, kao što su ogovaranje, klevetanje, gledanje u zabranjeno i slično. Jer, kada vjernik shvati koji su to postupci kojima je Allah nezadovoljan, onda će se truditi da se udalji od svih takvih postupaka.

 3. Tražiti oprost 
Sljedeći korak jeste da verbalno, dakle jezikom, prizna pred Uzvišenom Allahom da je počinio grijeh. Ovo učvršćuje tevbu, odnosno pokajanje u duši. Sve preporuke su u dovama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je on upućivao Allahu  tražeći oprost. Vjernik treba od Uzvišenog Allaha tražiti oprost i svojim riječima.

 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji istigfar jeste da čovjek kaže: Allahumme ente rabbi, la ilahe illa ente halakteni, ve ene ‘abduke ve ene ‘ala ‘ahdike ve v‘adike mesteta‘tu, e‘zu bike min šerri ma san‘atu, ebū’u leke bi ni‘metike ‘alejje ve ebū’u bi zenbī, fagfirli fe innehu la jagfiruz-zunube illa ente!
(Allahu, Ti si moj Gospodar, nema drugog boga osim Tebe! Stvorio si me i ja sam Tvoj rob! Pridržavam se, koliko sam to u stanju, ugovora na koji sam se obavezao i obećanja koje sam dao! Utječem Ti se od zla onoga što sam učinio! Priznajem Tvoje blagodati koje si mi darovao, a priznajem i svoje grijehe, pa mi oprosti, jer niko osim Tebe grijehe ne oprašta!)

Onaj ko tokom dana iskreno izgovori ove riječi, čvrsto u njih vjerujući, pa u tom danu umre prije nego što zanoći, on je jedan od stanovnika Dženneta, a ko te riječi iskreno izgovori u toku noći, čvrsto u njih vjerujući, pa umre prije nego što osvane, i on je jedan od stanovnika Dženneta.” (Buhari) 

4. Tražiti oprost postupcima

U sunnetu su zabilježeni mnogi način na koji se možemo duhovno očistiti.

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Nema čovjeka koji počini grijeh, a zatim ustane pa se abdesti, klanja i zatraži oprosta od Allaha, a da mu Allah neće oprostiti”, zatim je proučio ajet:

“I onima koji, kada učine nešto loše, ili sebi nasilje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole” (Alu Imran, 135). (Tirmizi)

Pored verbalnog traženja oprosta, svaki vjernik treba da ustrajava u činjenju dobrih djela, kao što su: širenje islama, dobročinstvo prema roditeljima, pomaganje komšija, prisustvovanje islamskim predavanjima, čineći to iskrenog nijeta, s ciljem čišćenja od grijeha.

 5. Redovno činiti tevbu

Moramo se truditi činiti tevbu redovno i ustrajavati u svakodnevnim dovama u kojima od Allaha tražimo oprost i Njegovu milost. Moramo biti svjesni da je Allah rekao u Kur’anu: “A čovjek je stvoren slabim" (En-Nisa, 28), i da, kao takvi, nikada nećemo biti savršeni niti čisti od grijeha. Međutim, oni ljudi, odnosno vjernici koji se redovno čiste i redovno kaju, čine tevbu, na višim su stepenima kod Uzvišenog Allaha od onih koji to ne čine.

Zaključak

Za ljudska bića najteže je da prihvate i priznaju svoje greške. Svi smo mi prošli teške trenutke kada smo nekome drugom nanijeli nepravdu. Prisjetite se samo kako ste se osjećali kada ste shvatili šta ste uradili! Ali, kao vjernik zasigurno ste shvatili šta vam je činiti. Vjerovatno ste nakon toga učinili tevbu, pokajali ste se Allahu za svoj postupak, zar ne?

Nakon toga zasigurno ste se osjećali bolje. Vjerovatno ste onda učinili neko dobro djelo i osjetili ste da vas je Allah za to nagradio. Kada zamolite Allaha za oprost, i to je dobro djelo.

 Uzvišeni Allah rekao je u hadisi-kudsijju:

“O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi bili toliki da dosegnu oblake na nebesima, pa ti poslije zatražio oprost od Mene, oprostio bih ti i na to se ne bih osvrtao. O sine Ademov, da Me susretneš sa grijesima koji bi Zemlju ispunili, ne smatrajući Mi nikoga ravnim, Ja bih te dočekao sa toliko oprosta kolika je Zemlja.”

Molim Uzvišenog Allaha da nam dopusti da spoznamo svoje grijehe i da Mu se redovno za njih kajemo i tražimo oprost i uputu od Njega!

Molim Allaha da se svi okoristimo od ovih podsjetnika, da ostave traga na našim srcima i da ih redovno prakticiramo u svojim životima, ako Bog da! Amin!

Autor: Kanika Agraval

Izvor: sistersmagazine.com

Prijevod i prilagodba: Redakcija muslimanka.org