Mudrac je sjedio na obali kada je ugledao da je mačka upala u vodu i da pokušava da se spasi od utapanja.
Mudrac odluči da spasi mačku. Ispružio je ruku da je uhvati ali mačka ga je ogrebala. Od boli je povukao ruku unazad. Međutim, minutu kasnije ponovo je ispružio ruku da je spasi, ali opet ga je ogrebala te je ponovo od boli povukao svoju ruku. Minutu kasnije pokušao je da je spasi po treći put!

Muškarac koji je to sve posmatrao uzviknu:
“O mudri čovječe, zar nisi naučio lekciju prvi ni drugi put te pokušavaš i po treći put da je spasiš?”
Mudrac nije obraćao pažnju na njegovo prigovaranje već je nastavio da pokušava dok nije uspio da spasi mačku.

Zatim je prišao ovom muškarcu, potapšao ga po ramenu i rekao:
“Moj sinko… u prirodi mačke je da grebe, a u mojoj prirodi je da volim i da saosjećam. Zašto želiš da priroda mačke nadvlada moju prirodu.
Moj sinko, prema ljudima se ponašaj u skladu sa vlastitom prirodom, a ne prema njihovoj, bez obzira kakvi su i bez obzira koliko su brojna njihova djela kojima ti štete i dovode te nekada do boli.
I ne obraćaj pažnju na glasove koji ti glasno govore da ostaviš sve svoje dobre osobine samo zbog toga što druga strana ne zaslužuje tvoja dobra djela. Kada živiš da bi pružio sreću drugima, Allah će poslati osobe koji će i tebi donijeti sreću.''

Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! (Er-Rahman, 60)