islam brakPredivna ljubavna priča o međusobnom uvažavanju, pomaganju i povjerenju. Priča iz koje bi mnogi bračni parovi mogli uzeti veliku pouku. 










Nikada nisam išao u školu, ali moja žena je završila pet razreda. Mi smo oduvijek bili siromašni. U to vrijeme sam radio u selu, zarađivao sam dnevno 120 taka (2,65 KM). Polovinu dnevnice sam davao svojim roditeljima. Ne znam kako je moja žena uspijevala da kupi namirnice. Jedne noći tokom večere stavila je mali tanjir pored naših tanjira.
Nisam shvatio i ona se počela smijati nakon čega sam shvatio da je trudna.

Zbog mojih malih primanja moji roditelji nisu bili nimalo sretni zbog prinove. Shvatio sam da se moram dodatno potruditi. Počeo sam nositi vreće kao dodatni posao. S tim dodatnim

novcem kupovao sam jaja i mlijeko za moju ženu. Ona nije mogla podnositi nikakve mirise pa sam počeo kuhati za porodicu. Svi su govorili da je Mala bacila sihre na mene ali sam ih ignorisao. Mjeseci su prolazili, jednog dana me je uzela za ruku i kazala da ne izlazim iz kuće. Ostao sam unutra i saznao da joj je pukao vodenjak. Odjednom sa suzama u očima mi je kazala da želi da budem uz nju tokom porođaja. Kazao sam da hoću.

Svi su se zbog toga naljutili, kazali su da muž nikada ne bude uz porodilju. Čak nisu poznavali nijednog obrazovanog muškarca koji je to uradio. Njihova ruganja su bila glasnija od porođajnog jauka moje žene. Ali nije me bilo briga. Stajao sam držeći njezinu ruku. U jednom trenutku moja iscrpljena žena se nasmiješila i njen bol je postao podnošljiv u odnosu na moj. Onda je naše dijete stiglo na ovaj svijet. Prije nego što je babica predala bebu majci, moja žena joj je kazala da mi preda našu kćerku. Vlažna beba je sjajila u mojim rukama. Siromašni otac je plakao držeći svoju princezu. To je moja priča brate, siromašan čovjek, siromašna priča.

Sudžun Ali
Akaš, Bangladeš
IslamBosna.ba