nedjelja, 19 Novembar 2017

hijab sunsetZovem se Dominika, a zovu me Niki. Udovica sam u dobi od 40 godina starosti. 

Živim u državi Ohiou Sjedinjenim Američkim Državama. Kao dijete, majka me odgajala učeći vjerovanju u Jednog Boga, iako nismo konzumirali svinjsko meso i nismo bili muslimani, niti Jevreji.

P
rošao je određeni vremenski period, a učenja moje majke su samnom zapela negdje. Odlazili smo u crkvu, ali moja majka se uvijek molila samo Bogu. Bila je veliki ljubitelj Biblije koju je puno čitala, kao i Stari zavijet i sjećam se kako je imala običaj da nama djeci govoriti kako čovjek nije Bog već da je Bog njega stvorio ostavivši neke znakove Svoga stvaranja na njemu. Ne znam gdje je to naučila i otkud joj takvo razmišljanje, ali mi je drago da je imala takvo ubjeđenje. Pohađala sam bapističku školu gdje su nas učili da smo ja i moja sestra produkt grijeha (mi smo bile mješavine crne i bijele rade, naša majka je bila crnkinja, a otac bjelac) .

Smatrala sam da je njihova vjera neispravna i pogrešna. Sjećam se da sam kada sam bila mala molila Boga i pitala ga zašto ne mogu povjerovati u to da je Isus bog? Ali, iz nekog razloga nikada nisam mogla vjerovati u takvo nešto. Nakon škole prestala sam odlaziti u crkvu dugo vremena i počela tek u dobi  od 30 godina. Čak sam se učlanila u crkvu, ali uvijek sam molila Boga govoreći da samo želim neko mjesto gdje Mu se mogu obraćati. Dakle, svaki put kada bi otišla u crkvu izgovarala sam tu molitvu kako bi dala do znanja da se samo Njemu molim, a ne Isusu. To mi je sad smiješno kada sam naučila dosta toga o islamu. 

Počela sam da izučavam islam i odlazim na neke lekcije u džamiju, ali musliman koji je samnom radio i kojeg sam poznavala, običavao se hvaliti time koliko muslimani mogu imati žena, što me samo ohladilo, a i nisam se osjećala baš komotno jer od svih tih nacionalnosti koji se druže skupa, jedina osoba islamske vjere koju znam,  bila je muškarac, te sam otišla samo na nekoliko časova i prestala dalje da idem.  

Ne možete samo tek tako da se pojavite na ulici. Morate poznavati stvari u vezi islama, način oblačenja, zašto se molitva praktikuje na drugačijem jeziku od onog kojim ti govoriš. Inače ćeš početi da misliš kako se ti ne ukpalaš u to sve. Nisam to mogla dobiti ni u crkvi, ali sam imala potrebu da budem bliska Bogu. 

U dobi od 35 godina, postala sam samohrana majka sa dvoje djece koju sam usvojila i bila su kod mene 5 godina. Usvojila sam ih prije 2 godine jer sam znala da će ako ostanu u sistemu, da se sele iz objekta u objekata. Oni sad imaju 13 i 12 godina. Neposredno prije usvajanja sam se udala i moj suprug  je odlučio da ih zajedno samnom usvoji. Bio je vrlo dobar čovjek. Umro je samo 10 sedmica nakon našeg vjenčanja od srčanog udara. Od tada kao da mi je sve krenulo nizbrdo. Djeca sa svojom prošlosti i gubitkom vlastite porodice, zatim usvojena, a sad se suočavaju sa gubitkom nekog njima bliskog ko im je bio umjesto oca, duboko smo pali svi skupa.

Bilo je to loše vrijeme za nas. Pila sam navečer kako bih  zaspala i tako počela sve više da pijem. Očajnički sam osjećala da mi je Bog potreban u životu, ali s obzirom da sam pila, mislila sam da nisam dovoljno čista da Mu se obratim za pomoć. Zatim sam prošla fazu odvikavanja i dobila adekvatnu pomoć u vezi pića. Imala sam teške krize prilikom odvikavanja od pića sve dok nisam obavila prvu molitvu koje se i danas sjećam. 

Bilo je to prošle godine. Sjećam se da sam djeci govorila da, ako će poslušati svoju majku, ne trebaju nikada u životu učiniti istu grešku dva puta. Onda sam se, dok sam se molila Bogu te večeri, prisjetila toga što sam im rekla i zamolila Boga da me uputi u životu. Sjećam se da sam dovila te večeri i rekla Mu da me nije briga hoću li ikada više imati supruga. Nije mi stalo niti do materijalnih stvari koje imam u životu na ovom svijetu, te da samo želim Njega u svom životu i da postupam u životu po Njegovoj volji, a ne po svojoj. Izgovorila sam iste riječi u molitvi kao i prije, ali sada su one bile iskrene i mislila sam zaista tako kao što sam i izgovorila. Nije mi tad bilo stalo ni do čega osim do Boga. 

Nakon te molitve i dova nisam više željela piti. Zatim mi je došao stari prijatelj (musliman) nakon dugo vremena. Čuo je da mi je suprug umro i upitao me da li sam zainteresirana da učim o islamu? Rekla sam mu kako sam se osjećala onda kada sam kratko odlazila na one lekcije, ali da bi voljela da čitam Kur'an. Pročitala sam Kur'an,  a zatim izgovorila šehadet. 

Hvala Bogu sad sam muslimanka i mogu kazati da sam osjetila najveći smiraj u životu od tad.
Znam da trebam još puno toga učiti, ali ono što mogu reći je da sad imam pravo mjesto da obožavam Jedinog istinskog Boga, Allah, dž.š.
Ovo je moja priča, zahvalna sam Allahu, dž.š., Kojem se ne mogu dovoljno nazahvaljivati. Allah je najveći! 

Hvala vam što ste saslušali moju priču,  

Niki 

Izvor: muslimconverts.com 

Za Muslimanku.org preveo mr.Fahrudin Vojić