srijeda, 13 Decembar 2017

iftar8Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko priredi iftar postaču, imat će istu nagradu kao i on (postač), s tim što postaču neće biti umanjena njegova nagrada.

Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih.[1]

U drugom se predanju navodi: “Ko priredi postaču iftar, nahrani ga i napoji, imat će istu nagradu kao i on (postač), a da postaču neće biti umanjena njegova nagrada.”[2]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da ga je neka žena pozvala da iftari kod nje, pa je on otišao i rekao: “Obavještavam te da će svaka porodica kod koje iftari bilo koji čovjek imati istu nagradu kao i on.” Ona je rekla: “Poželjela sam da s vremena na vrijeme iftariš kod mene”, ili je rekla nešto tome slično. On je odgovorio: “Ja (isto to) želim za članove svoje porodice.”[3]

Pouke i propisi

Uzvišeni Allah Svojim robovima pruža mnoge prilike za činjenje dobrih djela i zarađivanje sevapa, među kojima je i podsticanje na činjenje dobročinstva drugima, za što slijedi velika nagrada.[4]

U hadisu se ukazuje na vrijednost priređivanja iftara postaču i objašnjava da onaj ko iftar pripremi ima nagradu kao i onaj ko je postio.

Uzvišeni Allah od Sebe nagrađuje onoga ko pripremi iftar postaču, dakle ne iz postačeve nagrade za post, tako da ni postačeva nagrada neće biti umanjena. Ovo su znakovi Allahove blagodati i plemenitosti.[5]

Hadis potvrđuje šerijatskopravnu utemeljenost poziva na iftar i njegovog prihvatanja, a odbijanje tog poziva, iz predostrožnosti ili straha od umanjenja nagrade, smatra se cjepidlačenjem i vidom pretjerivanja, jer postačeva nagrada ne umanjuje se time što iftari kod nekoga. Ako se na iftar pozivaju samo siromasi, pa poziv (greškom) dobije i bogata osoba, tada ona može odbiti taj poziv.

U hadisu se ukazuje na šerijatskopravnu utemeljenost činjenja dobročinstva porodici i bližnjima, upućuje se poticaj porodicama da prihvataju pozive na iftar, ali i da oni priređuju iftare, kako bi dobili nagradu, kao što je uradio Ebu Hurejra, radijallahu anhu.

Onaj ko priprema iftar postaču treba imati za cilj dobijanje nagrade za pripremanje iftara i ugošćavanje svoga brata, a posebno ako je on siromašan.

Pod priređivanjem iftara podrazumijeva se upućivanje poziva postaču da na iftar dođe u domaćinovu kuću, ali to se ostvaruje i u slučaju kada domaćin pripremi ili kupi hranu i pošalje je postaču. Naglašavamo da je potrebno izbjegavati pretjerivanje u tome, a pogotovo u našem vremenu kada se raširila pojava organiziranja zajedničkih iftara (u restoranima).

Iz hadisa koji govore o vrijednosti pripremanja iftara postaču shvata se da će se nagrada za pripremanje iftara postići i ako se siromahu dadne novac za kupovinu iftara, pa on za jedan dio novca kupi hranu, a ostatak novca uštedi za druge potrebe, što je dodatna korist za siromaha koji jedan dio novca usmjerava za ono što mu je potrebno.


Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: mr. Ahmed Purdić
minber.ba

________________________________________________


[1]    Et-Tirmizi, 807, Ibn Madža, 1746, En-Nesai, El-Kubra, 3330–3331, autentičnim ga smatraju Ibn Huzejma, 2064, i Ibn Hibban, 3429. Također, En-Nesai ga u djelu El-Kubra, 3332, prenosi kao Aišinu, radijallahu anha, izjavu, a Abdurrezzak kao izjavu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, 7906.

[2]    Ovo predanje zabilježili su Abdurrezak, 7905, i Et-Taberani, El-Kebir, 5/256, br. 5269.

[3]    Abdurrezzak, 7908.

[4]    Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 4/21.

[5]    Vidjeti: Fejdul-Kadir, 6/187.