- Kad sam se udala, svekrva mi je prilikom ulaska u kuću, stavila Kur'an ispod pazuha.

- Kad je bio rat, jedna organizacija, mislim da su bili Arapi, poklonila nam je Kur'an, mi smo ga odmah dali neni, jer ona samo zna iz njega učiti.

- Svake godine, kad krećimo kuhinju, majka mi naredi, da s bismillom, premjestim Kur'an u spavaću sobu, dok kuhinju ne sredimo.

- Kad je moj sin bio VIII razred, položio je hatmu, svi smo bili radosni. Tada sam ga slušao u džamiji, dok je proučio nekoliko ajeta.

- Kad mi je umro dedo, u kući se učio Jasin nakon dženaze. Lično sam efendiji dodao Kur'an, kako bi proučio suru.

- Kad smo se vjenčali, efendija nam je poklonio Kur'an, čak imamo i sliku sa Kur'anom.

Ovo su neki momenti i situacije, u kojima su muslimani Bošnjaci, imali kontakt sa Kur'anom. Na žalost, na tome se i završilo, što nije nikako dobro.

Kur'an jeste najljepši ukras u kući, ali to nije ukras koji se samo gleda i kojem se samo divi, to je ukras, koji mora biti uvijek u rukama nekog od ukućana.

Vjerujte, njegove pohabane korice, ljepše su od novih i tek odštampanih.

Prof. Saudin Cokoja