ponedjeljak, 17 Decembar 2018

sllikaBila sam dijete od nekih 10 godina, kada sam, sjedeći sa odraslim ženama na predavanju, čula hadis zbog kojeg sam cijelim srcem, da se i sada toga jasno sjećam, poželjela postati 'viša uloga' spomenuta u njemu. Nikad i ništa nakon toga nisam radila u životu, a da se ne bih prisjetila ovog hadisa, koji mi je bio najveća životna motivacija, iako ga tada vjerovatno nisam razumjela u pravom svjetlu:

Buharija bilježi, a Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"Doista Allah ima meleke koji kruže putevima u potrazi za onima koji spominju Allaha. Kada ih nađu, dozovu jedni druge, pa ih obuhvate svojim krilima.
Tada ih njihov Gospodar, iako zna bolje od njih, upita: "Šta govore moji robovi? "Govore: 'Subhanallah, Allahu ekber, elhamdulillah' i veličaju te" - rekoše. Allah, upita: "A jesu li me vidjeli?"
"Da su te vidjeli, još više bi ti ibadetili, više bi te veličali, hvalili i uzdizali," rekoše meleci.

Allah upita: "Šta traže od mene?"
"Traže od tebe da ih uvedeš u Džennet."
"A jesu li ga vidjeli?" - upita Uzvišeni. 
"Ne, tako nam Allaha, nisu ga vidjeli" - rekoše meleci. 
"A kako bi tek bilo da su ga vidjeli?" - upita ih njihov Gospodar, na što odgovorise: "Da su ga vidjeli, još više bi žudili za njim."
Allah, potom, upita meleke: "Od čega traže sa ih zaštitim? - od Vatre - odgovaraju oni. - A jesu li je vidjeli? - upita On, subhaneh.
"Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli, a da su je vidjeli, još više bi od nje bježali i više bi ih bilo strah Vatre."

Allah reče: "Budite svjedoci da sam im oprostio!"
Jedan od meleka reče: "Među njima je čovjek koji Te ne spominje, došao je samo nešto da uzme", a Allah im odgovori: "oni zajedno sjede i neće onaj ko sjedi sa njima ostati uskraćen."

Moje viđenje hadisa tada:
Smatrala sam sebe, zbog svojih 'malih' godina, ovom zadnjom kategorijom spomenutom u hadisu, za koju se kaže "došao je samo nešto da uzme." Ali sam tada bila sretna radi toga. Gledala sam sve te starije sestre koje su sjedile oko mene, kao nekog ko je razlogom da Allah meni, djetetu, oprosti - voljela sam ih i poštovala radi toga. Mislila sam da je taj hadis upućen direktno meni, zaista jesam, do mjere da sam pomislila kako ga je predavač spomenuo samo zbog mene, jer sam dijete i neko ko mora starije i iskusnije gledati većim od sebe. I maštala da budem ona viša dimenzija iz hadisa...

Sad kad sam odrasla žena, osjećam da imam uz sebe one koje spaja isti cilj i isti put, svu našu braću i sestre koji se trude živjeti na Allahovom putu i kloniti se stranputica i pitam se, jesmo li mi nekome pozitivni uzor?! 
Naš posao je da veličamo Allaha, izučavamo njegovu vjeru, budemo od koristi islamu i muslimanima, a zatim podstaknemo 'ostale' koji su, kako stoji u hadisu, "došli samo nešto da uzmu", da im probudimo ambicije i budemo primjer kakav će pamtiti cijeli svoj život i stremiti ka ostvarenju toga. Ne da ih tjeramo od sebe! Ne!

Osobe koje su meni bile uzor ne želim javno imenovati, iako su tu prisutne, nego umjesto toga osjećam dužnost da se sjećam njih i njihovih porodica u dovama, pokušam biti primjer drugima kao što su oni meni bili, u nadi da će mene neko od ove djece sada ili neko od 'nebitnih' osoba, poštovati, voljeti i za moju porodicu doviti. A najbitnije od toga, da će nas Allah sa melecima spominjati.

To je za mene smisao džemata i ljubavi u ime Allaha.
Vjera - uzajamno poštovanje starijih i mlađih - iskrena bezuslovna ljubav - uzvišeni ciljevi - lijep uzor - rezultati - Džennet.

Hanka Vlahovljak