petak, 20 Septembar 2019

divno78Voljeli su se, ali su stalno bili u nekim svađama i prepirkama. Danima su znali da se ljute i inate, da ne razgovaraju. Tako je bilo i tada. Ustao je rano ujutro, spremio se za posao, a ona je spavala. Nije ju poselamio i nije ga ispratila do vrata, kako je običavala onih dana kada su bili u lijepim odnosima. Ostala je da spava.

Tog jutra probudio ju je poziv nepoznatog muškarca.

-Žao mi je, gospođo, vaš muž je stradao!

Cijeli njen svijet u trenu se srušio.



Njegov mezar suzama je natapala. Svi razlozi zbog kojih se ljutila na njega sada su postali sićušni i nisu bili vrijedni ni spomena.

_________________________________

Bila mu je jedina sestra. Njih dvoje kod babe i majke paženi, kao malo vode na dlanu. Babo i majka su ostarjeli, otišli sa dunjaluka i ostavili im imanje da ga raspodijele. Nisu se mogli dogovoriti da oboje budu zadovoljni, naljutili su se jedno na drugo, te se godinama nisu čuli ni vidjeli.

Nakon nekoliko godina stigla mu je poruka: “Daidža, mama je u kritičnom stanju u bolnici. Ovo ti je zadnja prilika da je vidiš i oprostiš se sa njom.”

Zatekao ju je blijedu i u dubokom snu. Suzama su je budio, lice joj milovao, molio da ga još jednom pogleda, oprost tražio. Nije se probudila. Nikad više. Zemlja zbog koje su se posvađali, postala joj je pokrivač.

__________________________________

Upoznale su se još u srednjoj školi. Bile su nerazdvojne. Bilo je to divno prijateljstvo, kakvo bi svako poželio.

Umiješali su se nepošteni ljudi, prepuni ljubomore. Ubacili su crv sumnje, a njih dvije nisu se potrudile da jedna drugoj nađu opravdanje i da izglade stvari.

Udale su se, dobile porodice, svaka je otišla svojim putem. Jednom prilikom, sastalo se staro društvo, a jedne od njih nije bilo tu. Druga prijateljica se ponadala da će ovo biti prilika da izglade stvari iz prošlosti, ali njene stare drugarice nije bilo. Raspitala se za nju i saznala da je teško bolesna. Pokušala je doći do nje, ali već je bilo kasno. Sve riječi koje je godinama čuvala da joj kaže, potonule su duboko u vodu. Svi razlozi zbog koji su se rastale nisu bili vrijedni ni spomena. Nazad se nije moglo...

___________________________________

Majka kao majka, savjetuje svoje dijete uvijek, čak i kad je odraslo i već izgrađena ličnost.

Njeni savjeti su joj postali naporni i nije željela da ih sluša. Željela je ići svojim putem i mislila je da je ona usporava i da ne želi da ostvari svoje snove. Otišla je bez pozdrava. Samo se javila da je na sigurnom. Nazvala bi svoju majku jednom u nekoliko mjeseci, čisto da se javi, iz neke obaveze.

“Sinoć kasno vaša majka imala jesrčani udar. Nažalost, nije preživjela.”

Srce nije izdržalo... “Majko, kritikuj me još jednom, reci mi, savjetuj šta misliš da je dobro za mene. Oprosti mi, majko!”

Nije odgovorila. Bijeli ćefini su je prekrili.

____________________________________

Ne dozvoli sebi taj luksuz da, zbog prolaznih stvari, sitnica i bespotrebnih rasprava, budeš u zavadi sa nekim, pogotovo ako ti je to neko blizak i važan u životu. Ne dozvoli da te dunjaluk zavede i opčini, da ti bude važniji od tvoga rođenog. Prašina, zemlja, prah, krilo mušice, ništa!

Oprosti, traži oprost! Halali, traži halal! Baci šejtana na koljena! Ovdje nismo vječno. Ovdje smo u prolazu, na ispitu. Iduće jutro će osvanuti, a mnogi od nas neće.

Ne dozvoli sebi da ti život prođe u kajanju zbog običnog “izvini” ili “opraštam ti”!

Nije teško reći, poruku poslati. Mnogo jeteže živjeti sa osjećajem krivice. Ne dozvoli sebi to!

Pronađi opravdanje, iskopaj ga! Pronađi oprost u srcu, Allah će te nagraditi za to! Budi od onih koji donose mir, ne raspiruj vatru! Voli, pružaj ljubav, dobit ćeš više zauzvrat! Od Allaha, a i od ljudi...

Ummu Sara Žužić