petak, 29 Mart 2024
Allah99 Nešto razmišljam...

Koliko puta sam u životu rekla:"Mogu biti insan i trpiti te dugo, ali sve i svako ima svoju granicu, pa i ja, a ako je pređeš, onda je gotovo."
I ustanem jedno jutro, pa uradim nešto čime Allah nije zadovoljan. Pa istog dana, uradim još nešto što On ne voli da radim. Pala je noć, a ja opet prelazim preko Njegovih granica... 
A On, Najmilostiviji i Plemeniti me nije odbacio. On se nije rasrdio na mene, pa me kaznio žestokom kaznom. Nije odustao od mene i nije me prepustio sebi samoj.
A ja stalno, uporno radim, svjesno i nesvjesno ono čime On zadovoljan nije, ja insan mali i praška sićušna, dok On, Silni i Veliki me posmatra, drži u Svom okrilju i ne da mi da odlutam od Njega... 
O, moj Allahu!
Šta bih ja da mi nije milosti Tvoje.
Tebi se uvijek vratim kad me ljudi slome.
Kod Tebe utočište nađem kad me dunjaluk rani.
A nikad me odbio nisi, nisi mi vratio ruke praznima nakon suza gorkih, i nikada Ti nisam bila naporna sa svojim željama i molbama.
Kako onda Allahu moj da Ti nepokorna budem, a sve si mi Ti!
Za moju ljubav, Ti si ime. Mome životu radost Si najveća, i ništa mi drugo ne treba, osim da Tvoje lice vidim...

Ummu Sara Žužić