Kao da sam ponovo progledala poslije namaza u haremu Kabe:
Pažnju prisutnih na predavanju, koje je već plijenilo svojom zanimljivošću, iznenada je još više privuklo jedno pitanje koje je profesor uputio studentima: “Hoćete li da vam kažem formulu za ljubav?!”
U godinama kada nisam imala dovoljno znanja o životu i vjeri, ateisti su mi se činili kao najpametniji ljudi.
Opširnije...
Hidžab.
Da taj komad platna zna samo koliko se ratova, borbi vodi da se dobije...
Za ovih jedanaest godina gasuljenja zaista sam mnogo toga vidjela i uvijek neku pouku izvukla. Svaki put prilazim umrloj kao da sebe gasulim. Kad se vraćam kući, zahvaljujem Allahu na još jednoj mogućnosti za činjenjem dobrih djela i svjesna sam da neću imati opravdanje ni za kakav grijeh, upravo zbog te spoznaje smrti koju očima vidim i rukama opipam.
