četvrtak, 18 Januar 2018

ljubavvIslam se dobro pobrinuo za ženu. Sačuvao ju je od svih pokušaja oskrnavljenja njene ličnosti, njenog dostojanstva. Islam je dao ženi posebno, visoko mjesto u porodici i društvu. Samo jednom Omerovom, radijallahu anhu, rečenicom se može uvidjeti vrijednost žene muslimanke:  “Žene odgajaju polovinu društva u svom krilu, a same čine drugu polovinu.”

Jedina ispravna ljubavna veza jeste brak.

Allahova je to volja i Njegovo naređenje. Gospodar zna šta je štetno a šta dobro po Njegovog roba. Ne oholimo se zabludama koje nam se serviraju.

Nisam jedina koja se zapetljala u mreži sopstvenih emocija tragajući za onim jednim čistim – osjećajem pripadnosti. Nisam jedina koja je „tražeći“ princa na bijelom konju ostala zatočena u dvorcu ozlojađenosti. Allahovom milošću dobila sam dvorac smiraja – islam.

Ne mrštite se sestrice na ove moje riječi srca. Ne pišem iz hira ni radi hvale, već rad’  Allaha, sa čijim vas imenom volim.

Rijetke su one koje su svoga princa našle od prve. Mi ostale smo lutale od jednog do drugog i u tom lutanju gazile smo trnovitim stazama razočarenja, patnje, straha… Trebaju li nam ovi osjećaji, kad nam je Uzvišeni Gospodar već odredio srodnu dušu? Davno.

Tad nismo znale da je jedini pravi oslonac kod Allaha. Ali, sada to znamo. I čuvajmo to. Allah nas voli. Neizmjerno. Zato nas je s našim rođenjem sačuvao svih zala, a mi smo nekako sve vrijeme hrlile njima. I opet smo sačuvane. Allahovom voljom.

Čemu briga? Kada se Allah brine o svemu. Svakoj pojedinosti. Sveznajući. On potvrđuje obećanje i daje sigurnost. Sve pazi i prati. Rješava i otvara. Pazi i izdržava. Branitelj. Znamo da napuštene biti nećemo, i kad nas svi sa dunjaluka ostave. Imamo Gospodara Arša. Gospodara Arša! Njemu je dovoljno samo se dovom obratiti. Zamoliti Ga. Allahu ekber. Praškice smo a Njemu smo bitne.

Ipak, zaboravimo ovo, za trenutak, i upustimo se. Nazivamo nešto ljubavlju, a ništa je naspram ljubavi El-Veduda. Pustimo da budemo obmanute, iako sve dobro vidimo. I opet, iznova. Jedina je šteta ovdje naše vrijeme uzalud potrošeno. Za koje ćemo sigurno biti pitane.

A tek potrošene emocije…

Ničeg dovoljno. Ni samopoštovanja. Ni dostojanstva. Ni samopouzdanja. A ni ljubavi prema onome koji ju je zaslužio. Prema onome kojeg nam je Allah odredio.

Zamke su to šejtanske. Zamke dunjalučke.

Slobodom smo nazvale sve što je čistoj duši zatvor. Oslobodile smo se okova okovima. I šejtana smo prokletog za prijatelja uzele. Sve svoje odaje smo mu dostupnim učinile, ni tijela više ne skrivamo, njemu se uljepšavamo. Šejtan je to. Proklet od Allaha, zanavijek. Pa i bolje je od nas zavarao. Uljepšavao zabranjeno. Pronašao je najslabiju tačku našu. Ljepotu. Dar od Allaha Uzvišenog. Šaputao je da lijepo treba da se pokaže svima. Eh, zašto umjesto kože ne pokazasmo lijepu pamet.

Voljena, sad znaš da nisi zaboravljena niti napuštena. Samo si sačuvana. Od pogleda. Dodira. Od dunjaluka. Ne tuguj. To tvoje “zarobljeništvo” zna se za koga je. I ništa nisi propustila. Umjesto izlazaka izabrala si ostanak. Uz Gospodara. Knjigu Njegovu. Suze tvoje zbog kajanja prosute bolje su nego one čiji razlog ne znaš. Uspravno stojiš naspram dunjaluka. Hrabra. Postojana. Spokojna. Nezaustavljiva. Cijeli svijet držiš u rukama jer znaš da ruke pružaš Jedinome, Vječnome. I doviš za onoga koji ti je hajr. Koji će te rukom svojom do Dženneta dovesti. Inšallah.

I ne zaboravi da „onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.“ (Lukman, 22)

 Suada Husić

nikab











Prestanite uznemiravati vjernice pod nikabom!!!

Opširnije...

salah5











Namaz- razgovor sa Allahom, subhanehu we te'ala.

Onaj trenutak u danu prema kojem krojim svoje planove. Njime počinje i završava moj dan. Možda i posljednji na dunjaluku.

Odlutaju mi misli ponekad pa se vratim… Počast je stajati ovdje,  pred Tobom, Gospodaru. Blizu Tebi – srcem. A sebi – podsjećanjem na prolaznost. Podsjećam sebe da sam prašina naspram Tvoje veličine, a ipak Si mi podredio svako Svoje stvorenje. I Sunce. I vodu. Mjesec i zvijezde. Biljke i životinje. Planine – stubove Zemljine, radi moje sigurnosti postavljene. Podsjećaš me na tu podređenost riječima Svojim: „Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!“. Podsjećaš me i na to, Gospodaru moj, da je uspjeh zagarantovan onome ko svoju dušu očisti – zikrullahom, istigfarom, dobročinstvom. A Ti svoja obećanja ispunjavaš.

Toliko me voliš Gospodaru, a ja, u razgovoru s Tobom, odlutam. Brinem o dunjaluku. Sanjarim o prolaznosti, a Ahiret mi tako blizu. Edenski vrtovi ili vatra užarena.

Podigao Si zastore između Sebe i ovog siromašnog roba Svoga, koji se zadeverao sutrašnjim danom, a zna da možda ni sljedeći trenutak dočekati neće. I čekaš me da smirim svoje srce i skrušeno se ponovo Tebi obratim. Svakim namazom, isto, Milostivi. Svjesna toga, trudim se, Plemeniti, biti Tebi pokorna. A borba je. Sa šejtanom. Sa nefsom. Borba neprestana. Znam, Uzvišeni, da Ti želiš da vidiš trud moj i da ću taj trud pred Tobom naći, voljom Tvojom. Pa opet dođu dani kada se krećem unazad. I jedan korak nazad je pad, nakon kojeg se Tebi vraćam korakom čvršćim. A i to je od Tebe. Za moje dobro. Oduzmeš nešto i onda mi vratiš duplo.

Neizmjerno Ti zahvaljuje rob Tvoj, svjesna da ti zahvaliti ne mogu onoliko koliko Tebi, Uzvišenom, dolikuje.

Nekad me sjećanja vrate godinama unazad. Mojim prvim namazima. Onda kad još nisam znala čemu namaz, ali sam pored babine stavljala svoju serdžadu i pratila njegove korake. Kasnije, namaz me smirivao, a ne znadoh da je to zbog blizine Es-Selama, Onoga koji je izvor smirenosti i spasa.

Sjećam se i kad sam prvi put prigrlila namaz iz straha od kazne. Kad sam svoje srce, iz straha, vezivala za Blagog. Opskrbitelja. Onoga koji rješava sve vrste teškoća i problema. I prerastao je taj strah u ljubav. Prerastao u želju da upoznam Onoga koji me čuva. Moga Zaštitnika. Da Ga upoznam kroz islam, Kur'an, sunnet. Da steknem zadovoljstvo Njegovo. Hidžabom i ustrajnošću na putu Istine.  Bili su to dani u kojima postadoh svjesna da me jedino Uzvišeni Allah neće napustiti nikada. Koji motri na sve. Sve vidi i čuje. Rješava. Dani u kojima su me ruke ovoga grada zvale u svoj opasni zagrljaj a ja sam tražila utočište kod Jedinoga. Vječnoga. I našla. Mir i spokoj islama.

Prošle su godine nakon moga prvog namaza, pored babe. Moja sedžada više ne stoji pored njegove. Kilometri nas dijele, ali moja sedžada stoji tu, na mjestu koje zovem svojim mesdžidom. Moga babe vasijjet meni je namaz. Koji me sačuvao od svih zala ovodunjalučkih. Znao je to babo, pa me je s riječima: „Namaz i Kur'an“, ispratio u bijeli svijet. Samu…

I još uvijek, kad s lahkoćom ustanem na sabah, podsjetim sebe da je „krivac“ za to moj babo, koji me je budio onda kad mi je bilo najslađe spavati. Tad sam se žalila, ali sad sam sretna jer su dva rekata sabahskog sunneta vrjedniji od dunjaluka i svega što je na njemu, prema riječima Allahovog miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome. Pa kud će mi veće bogatstvo?

Sabah-namaz je garancija za viđenje Allaha na Sudnjem dan, kako  prenosi Džerir ibn Abdullah, da je  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vi ćete vidjeti vašeg Gospodara kao što vidite mjesec u uštapu i nećete imati nikakve sumnje u to da ste Ga vidjeli. Pa ako možete da nikada ne izostavite da na vrijeme klanjate sabah i ikindiju, onda to učinite.” (Buharija i Muslim).

Pa zar mi treba bolji motiv?

Sabah-namaz je zaštitnik od džehennemske vatre, što potvrđuje hadis koji prenosi Ammare ibn Ruvejne, koji kaže da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Vatra neće pržiti nijednog vjernika koji je klanjao namaz prije izlaska i namaz prije zalaska sunca.” (Imam Muslim)

Svjesna da je namaz – razgovor sa Voljenim, stub imana, bogatstvo dunjaluka, primjer pokornosti Stvoritelju, ibadet, vodič ka činjenju dobra a ostavljanju zla, od srca vam preporučujem da više nikad šejtanu ne dozvolite da vam ukrade trenutak kad ste Gospodaru svome najbliži. Onda kad su zastori Njegovi podignuti i kada On, Uzvišeni, čeka da Ga slavimo pa da nam onda još više iz riznica Svojih da.

Suada Husić
http://suada.voxxyz.com/



noc muslima











Ovo nije priča o mom izlječenju, nego o tome čemu me bolest naučila. Sjećam se…

Opširnije...

muslimanka makeup











Opširnije...