ponedjeljak, 22 Oktobar 2018
preuzmi 1Jasir je bio dječak koji je imao mnogo prijatelja. 
Zajedno su se igrali u obližnjoj šumi. Voljeli su tamo pronalaziti tiha mjesta i razgovarati o vjeri.  Posebno su im se sviđale priče o poslanicima: o Ademu a.s. i načinu na koji je stvoren, o potopu Nuhovog a.s. naroda, o tome kako je Sulejman a.s. pričao sa životinjama…
A najljepše priče su bile o posljednjem poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Njega je najviše volio. 
Opširnije...

babo sinBio je moj babo vrijedan radnik. Radio je u rudniku. Tada je plata u rudniku bila dobra, i od nje se moglo dobro živjeti. Rudnici su bili Titovi, pa su svi rudari bili „komorati“, što se podrazumijevalo da su pravi komunisti.

Ali mi smo živjeli oskudno. Otac, majka i troje djece. Živjeli smo u maloj kućici bez kupatila i bez kuhinje. Samo dvije sobe. Kupali smo se u limenom koritu, majka je suđe i veš prala vani pred česmom u istom onom koritu, a od električnih uređaja smo imali samo dvije sijalice i jedan radio.

Opširnije...

preuzmi 2Dva mladića iz Medine el Munewere, otputovali su u Tursku kako bi se opustili uživajući u opijanju i drugim haramima. Stigavši u Istanbul, odmah kupiše velike količine alkohola, zaustaviše taxi, te se zaputiše ka hotelu koji su od ranije rezervisali.

Dok su se prijavljivali na recepciji hotela, recepcionar ih upita odakle su, na šta jedan od njih odgovori da su iz Medine. Čuvši to, recepcionaru bi jako drago što gleda u ljude iz Medine, te im dade apartman s lijepim pogledom po cijeni obične sobe.

Mladići su se zahvalili i otišli u svoju sobu.

Cijelu noć probdjeli su pijući alkohol, a zatim su zaspali.

Jednog od njih probudi kucanje na vrata... Pogleda na sat i vidje da je 4:30 h ujutro.

Otvori vrata i ugleda onog recepcionara koji mu reče: "Rekavši imamu našeg hotelskog mesdžida za vas dvojicu medinelija, koji ste odsjeli u našem hotelu, odbio je da nam klanja sabah-namaz. Svi čekamo da neko od vas dođe i klanja nam kao imam. Požurite, čekamo vas!"

Mladić se zaprepastio ovim što je čuo, te je odmah probudio svoga prijatelja upitavši ga zna li išta od Kur'ana napamet... Prijatelj mu je kazao da on ne može ni stajati na nogama, pa kako bi tek mogao stajati u namazu...

Sjeli su i počeli razmišljati šta da rade, kada se ponovo začulo kucanje na vratima njihove sobe.

Otvorili su i ponovo ugledali recepcionara koji ih je upozorio da vrijeme polahko ističe i zamolio ih da požure.

Mladići se istuširaše na brzinu, te siđoše do mesdžida koji je bio pun ljudi, kao da je džuma-namaz.

Jedan od njih stade pred džemat i izgovori: "Allahu ekber!"

Nakon toga počeo je da uči suru Fatiha... Kada je proučio: "Elhamdulillahi Rabbil-Alemin", svi u mesdžidu su počeil plakati. Plakali su i njih dvojica.

Na oba rekata sabah-namaza učio je suru "Kul huwallahu ehad", jer je samo nju znao!

Nakon namaza, svi ljudi iz mesdžida su im prišli selameći se s njima i grleći ih.

Ovaj događaj je promijenio živote ove dvojice mladića. Ostavili su griješenje, i vratili se praktikovanju vjere.


Haris Hećimović
(minber.ba)

dova dj












Bogu dragom molbe dajem, 
I dovi se ja predajem
Primi moje molbe, Bože,
Ti si Onaj ko sve može
Tebe zovem kad ja spim,
I prizivam kad ja snim
Tebi misli svoje šaljem 
Tebi srce ja predajem
Nauči me da te molim
I sve ljude da zavolim
Sačuvaj nas od svih zala,
Za sve dobro Tebi hvala
Hvala sto me uči mati
Da Te, Bože, mogu zvati
Za hljeb, hvala, sto nam pruži
Može l', čovjek da se oduži?
I san miran koji teče
Ti nam pružaš svako veče
Tebi, Bože, nek je hvala
Blagodare djeca mala
Počuj molbe naše glas,
Bože mili, Ti si Spas!

(autor M.S.)