muslimaaInspirisana sama sobom... :) 

Nekad sam znala sebe toliko brigama okupirati, da se ibretim, kako sam to uspjela ponijeti na svojim plećima. Sekirale me velike, sekirale me male stvari, brinule me sitnice koje su mi danas smiješne. Insan sebi natovari na leđa što može i ne može da podnese, a Uzvišeni nas nikada neće opteretiti onim što mi ne bi mogli podnijeti. Znači, na nama je kako ćemo se postaviti prema problemu i brizi koja nas je snašla.





1. ''U ovome je neki hajr i dobro za mene.''

Sve što vjernika snađe, samo je dobro po njega, iako nam u početku ponekad tako ne izgleda. Allah zna ključeve, zna tajne svega i ništa Mu nije skriveno. Zna šta je bilo, šta će biti, i zna šta bi bilo, kad bi bilo. On je moj Gospodar, ima više milosti prema meni od rođene mi majke, pa kako onda da očekujem nešto drugo osim hajra?!

2. ''Proći će i ovo, kao i sve drugo do sada.''
Sve što me je do sada snašlo, prošlo je. Svaka bol, briga, tuga, ostala je u sjećanjima. Sve je to sada prošlost i iza mene. I ovo što me sad snašlo, proći će i sutra će biti samo sjećanje. 
''Svaka noć sad dan rodi, Allah muku providi, svemu kraj se nahodi, dosta mi je Allah moj.''

3. Sve što me zamara, misli opterećuje, ''tjeram'' od sebe. 
Ako me ljudi opterećuju svojim lošim ponašanjem, ako osjećam prazninu nakon druženja, tegobu u prsima nakon razgovora, na lijep način se udaljim. Danas mi paše ovoliko kontakta sa ljudima, i toliko ću i biti sa njima. Nakon toga ću se povući u svoj mir i čuvati ga. Tako sam korisnija i sebi i ljudima oko sebe.
I tako činim inače. Za sve što osjetim da me i malo čak zamara, ako mogu da otklonim od sebe, uradit ću to na fin način. Zašto sebi život da teškim činim, kad mogu da ga olakšam. :) ;)

4. ''Hvala Allahu, pa mi je dao ono što mogu da podnesem.''
Kada me pritisnu iskušenja, pomislim, koliko je samo ljudi u većim iskušenjima od mene, sa mnogo većim brigama, tegobama i problemima. Dunjaluk je ovo, nešto mora uvijek pomalo da te pritišće, jer da nije tako, ne bi valjalo. Tako se više sjećamo Gospodara, tako zahvaljujemo kada prođe ono što nas je snašlo i tako nas Uzvišeni od grijeha čisti. Moji problemi su skrojeni po mojoj mjeri. Tuđe ne bih možda mogla da podnesem i posustala bih. Hvala Allahu na svakome stanju!

5. ''Moj me Gospodar nije zaboravio, pa me od mojih grijeha čisti.''
Hvala ti Uzvišeni što me ne zaboravljaš, što me podsjećaš na prolaznost ovog svijeta i što ne dozvoljavaš da dušu zapostavim pod varljivim i prevrtljivim dunjalukom.

Sve ovo će jednog dana biti jučer. Ostaju samo moja djela. Ostajem ja, sama, bez igdje ikoga, sa jednom jedinom brigom-JESAM LI UZALUD ŽIVOT PROTRATILA, I DA LI JE OVO ŠTO SAM PRIPREMILA DOVOLJNO, i sve drugo postaje sasvim nevažno. Više mi nije na umu ni je li me ona žena ogovorila, niti da li me kona potvorila, ni hoće li kćerka uspjeti proći peticom u školi i da li je muž uradio nešto što mi nije po volji. Sve te brige postaju smiješne i nebitne. A meni život u brigama prođe.
''Kakav li je to ispit, kad ti je cijeli život dat da se za njega spremiš...'' :o :'(

TO JE JEDINA BRIGA KOJA NAM MISLI TREBA OKUPIRATI SVAKOGA DANA! Uz tu brigu, sve ćemo činiti bolje. 

Ummu Sara Žužić